Dodik hoće nemoguće

Predsjedniku SNSD-a je jasno da su Oružane snage BiH najtvrđi orah u razbijanju države, ali pogrešno misli da bi ih se moglo ukinuti na temelju odluke Narodne skupštine RS-a, jer je vojska u nadležnosti BiH

Lider SNSD-a Milorad Dodik definitivno je čovjek apsurda, što potvrđuje i odnosom prema Oružanim snagama Bosne i Hercegovine koje godinama omalovažava, a nakon što je prolongirana vježba sa Vojskom Srbije pokazuje izvjesni interes prema tim snagama. Ako je neko, možda, pomislio da je bio razočaran zbog toga što deklarirana Bataljonska grupa lake pješadije OSBiH neće biti na bilateralnoj vježbi na Manjači, onda se prevario, budući da njemu nije stalo do vojske čiji je jedan od vrhovnih zapovjednika, nego do one srbijanske. On u proteklom periodu nije propustio nijedan manevar VS-a – od Peštera na jugu, preko Pasuljanskih livada, do Deliblatske pješčare na sjeveru Srbije – hvaleći naoružanost i sposobnost te vojske uz nedržavničku opasku da ta vojska štiti i sve Srbe u regiji.

KOJA KORIST?

Poslije svih reagiranja na odgodu ove vježbe, izgleda da je ona u ovom trenutku više trebala Vojsci Srbije, nego Oružanim snagama BiH jer je oficijelni Beograd takvom manifestacijom zajedništva pokušao da relaksira odnose dviju država koji su na najnižoj razini u posljednjih 20-ak godina. Ovaj međudržavni debalans prouzročila je Republika Srbija sklapajući poslove sa Republikom Srpskom kao da država Bosna i Hercegovina, čiji je RS jedan od entiteta, i ne postoji, pa se ne mora ništa pitati iz njene nadležnosti. Dajući sebi pravo da po svom nahođenju hapsi, optužuje i sudi bh. državljanima za navodne ratne zločine u BiH, Srbija derogira naše pravosuđe, ponaša se nediplomatski i izaziva recipročne mjere kao što je bila ona o privremenom povlačenju ambasadorice BiH iz Beograda. S druge strane, ambasador Srbije u BiH odbio je da se odazove pozivu predsjedavajućeg Predsjedništva BiH na razgovor i time sebi zatvorio vrata ovog državnog organa.

Republika Srbija zvanično podržava suverenitet BiH, ali koja korist od tog verbalizma, jer kad god se Milorad Dodik vrati iz privatne posjete Beogradu, sve žešće naglašava da će se Republika Srpska otcijepiti od BiH i biti samostalna država uz poznati refren o vraćanju na izvorni Dejtonski sporazum i oduzimanje suglasnosti na nadležnosti koje je Narodna skupština entiteta prenijela na državu. Može se ta suglasnost i uskratiti, ali odluka o formiranju Oružanih snaga BiH, Agencije za neizravno oporezivanje i pravosudnih organa donesena je u Parlamentarnoj skupštini BiH, pa se jedino na toj razini može i razgovarati o eventualnom vraćanju bilo kakvih ovlasti entitetima. Dodik traži nemoguće budući da je rad pomenutih državnih organa reguliran zakonima koje su usvojili Zastupnički i Dom naroda PSBiH uz sudjelovanje zastupnika i izaslanika iz RS-a. Ukoliko bi se uopće pokrenulo pitanje vraćanja tih nadležnosti, trebalo bi osigurati većinu u ovim domovima, a teško da bi se do nje moglo doći.

Izvjesno je da je Dodikova namjera ukidanje Oružanih snaga BiH, budući da je vojska, kao multietnička institucija, po mnogim mišljenjima, najtvrđi orah u razbijanju države. Oko 3.500 vojnika Srba stupajući u profesionalnu vojnu službu položilo je zakletvu svojoj domovini Bosni i Hercegovini, kao što su to učinile i njihove kolege Bošnjaci i Hrvati, i teško je vjerovati da bi se vojska, u određenom kriznom trenutku, mogla raspasti po nacionalnim šavovima na tri dijela. Stupanj zajedništva u vojničkim redovima mnogo je viši nego što se to u javnosti zna, a ta kohezija se najbolje manifestira u našim formacijama koje odlaze u mirovne misije u kojima su pripadnici svih nacija. Pretežna većina u kasarnama misli da je ovo što radi Milorad Dodik opasna politička avantura u kojoj vojska ne želi sudjelovati. Doduše, Dodik bi htio entitetsku vojsku, pa je policiju u određenoj mjeri militarizirao, ali bi morao znati da bi stvaranje paravojske u RS-u bilo nezakonito i da ne bi moglo proći bez posljedica.

NEMA POVRATKA

Tokom 2005. kao novinar bio sam na nekim sjednicama Komisije za reformu odbrane BiH, čiji je jedan kopredsjedavajući bio američki diplomata Raffi Gregorian, a drugi Nikola Radovanović iz RS-a, i uvjerio se u to koliko se truda uložilo u formiranje Oružanih snaga BiH kako bi se ta reforma nastavila u zajedničkoj vojsci. Tada je prvi ministar odbrane bio Radovanović (koji je sada u biznisu), a načelnik Zajedničkog zapovjedništva OS-a postao je Sifet Podžić, koji je sada na čelu MO. Tada posijano sjeme dobro se primilo, a reforma vojske najbolja je od svih reformi u državi i osnova našeg približavanja NATO-u. Stoga, kad se radi o vojsci, ma koliko to neko želio, nema povratka na stanje prije 2005. godine, a što se tiče Milorada Dodika, vrijeme je da se Republika Srpska, ako želi zadržati entitetski status, spašava od njegove političke megalomanije.

Oslobođenje (Đuro Kozar)

Najnovije

Danas otvaranje mosta na Drini i graničnog prijelaza sa Srbijom kod Bratunca

Na Drini kod Bratunca danas će svečano biti otvoren most "Bratoljub" koji ovu općinu spaja sa susjednom Ljubovijom, kao i zajednički granični...

Povećanje proizvodnje i prodaje šumskih sortimenata u FBiH

U Federaciji BiH ukupna proizvodnja šumskih sortimenata u periodu januar-oktobar 2021. godine, u odnosu na isti period 2020. godine, veća je za...

U Kalesiji obilježen Dan državnosti, načelnik pozvao sve političare na jedinstvo

Općinski načelnik Sead Džafić sa saradnicima, predstavnici Općinskog vijeća, članovi i predstavnici boračkih udruženja i organizacija te predstavnici političkog i vjerskog života...

EP BIH: Depoi za ugalj TE Tuzla ostali bez zaliha

Depoi Termoelektrane u Tuzli su bez zaliha uglja i dalja proizvodnja električne i toplotne energije ozbiljno je ugrožena zbog aktuelnih dešavanja u...

Dan kada su “srpski orlovi povili krila” pred Armijom RBiH

Sedamnaest punih dana, od 8. do 25. novembra, trajala je neizvjesnost zvana Lisača na Majevici i prava drama za 75 četnika u potpunom okruženju snaga...