Kraj kraj: Pogledaj “dom” svoj Bakire…

„I skini paučinu s očiju
Vidjećeš prizore potresne
Vidjećeš nesrećne i bolesne
Vidjećeš čemer, smrt i jad …
Pogledaj stado … Sultane
Sve samo bogalji i prosjaci …
Svima su (ste) stavili amove
Sebi sagradili hramove …“

Citirana pjesma Bore Čorbe „Pogledaj dom svoj anđele“ nastala je u vremenu kad je on bio ponajomiljeniji glasnik bunta rokersko-mladalačkih masa širom predratne Jugoslavije, odnosno u već davnoj prošlosti današnjeg muzički i duhovno olinjalog i karikaturalnog Bore Vojvode. Pjesma nije tematski i porukama baš najsrodnija ovom mom obraćanju Bakiru glede bujajuće propasti njegovog „Sultanata“.

ZADNJI DANI

Ali, ipak je uzeh za šlagvort, jer mi nekako (po mom izboru izdvojeni i mrvicu izmijenjeni) stihovi iz te pjesme daju efektan podsticaj i zamah za pisanje o zadnjim danima (dobro, hajde –mjesecima) terminatorsko-klanovske tvorevine, zvane SDA. Uostalom, i ta pjesma nije tematski u bližem srodstvu sa kultnom knjigom Tomasa Vulfa (Thomasa Wolfe) „Pogledaj dom svoj anđele“, ali je njen preuzeti efektni naslov Borinu nekadašnju dinamitsku spisateljsku i muzičku emociju dragocjeno podgurnuo do nenadmašne rokerske himne.

Inače, ne slažem se sa brojnim ocjenama i tvrdnjama da SDA-ovu neizbježnu propast potvrđuje tek ova aktuelna serija unutarstranačkih lomova i pučeva, a ponajviše Kukićev prevratnički zemljotres u TK-u, kao do sada nezabilježeni i neviđeni udar na centralu bilo koje stranke na bosansko-hercegovačkoj sceni. Postoje tekstovi u kojima sam prije četiri godine ustvrdio da je SDA-ov trijumf (kako su ga mnogi nazivali) na prethodnim opštim izborima bio zapravo „Pirova“, dakle bolna pobjeda , i neumoljiva najava kraja stranke.

POBJEDNIČKA MORA

Naime, svaka iole brižljivija matematička analiza je govorila da je SDA te 2014. godine uglavnom ostala na istim pozicijama gubitka ranije dominantne podrške, preuzevši nešto glasova samo od izdišuće posestrime Stranke za BiH – one sa kojom je zajedno, u njenim ranijim boljim vremenima, držala apsolutnu vlast i predugo prodavala maglu o tobožnjem građenju „cjelovite i demokratske“ zemlje, a u kojoj je zapravo taj stranački dvojac razrušio sve što se razrušiti dalo. Pa i više nego oni „neprobosanski“ rušitelji po struci, Dodikovog tipa. Jer, takvi su se bar otvoreno dičili da im je rušenje zemlje u najužem opisu radnog mjesta.

I kad je nakon tih izbora neuspješna uspostava vlasti trebalo da potraje i SDA-ovu mršavu „pobjedu“ pretvori u najveću moguću moru te stranke, dragocjena ruka spasa je došla od Željka Komšića, onog „ultrademokrate“ koji je predizborni poklič i obećanje narodu o Demokratskoj Fronti kao udarnoj pesnici sudbinske bitke „protiv mafijaša i rušitelja domovine“ već u rano postizborno jutro izdao za Bakirovo krilo i šačicu vlasti. I time srušio sopstvenu, ničim zasluženu političku harizmu. I ostao zapamćen samo kao „oce(zlatko)ubica“ i ama baš ništa drugo.

KUKIĆEV CUNAMI

Pisao sam krajem te 2014. da je – uz socijaldemokrate koji su se u tada isteklom mandatu u vlasti pokazali samo kao neuspješni kopiranti svojih višedecenijskih nedostižnih uzora – narod na istim izborima istovremeno kaznio i SDA, samo indirektno, što evo snažno povrđuje ova najkošmarnija moguća vladavina čiji su oni tobožnji nosilac – ovaj tegobni nestanak na čekanju.

I zato su aktuelni „bratoubilački“ obračuni u SDA samo konačan kraj onog kraja najavljenog 2014. I ništa tu ne pomaže bogati asortiman fraza o tobožnjem pregrupisavanju stranke, „čišćenju žita od kukolja“ i slično, kako se očajnički pokušavaju utješiti rijetki primjerci SDA-ovih poslanika preostalih iza Kukićevog cunamija u TK-u.

Ta utješna retorika je u dobroj mjeri obesmišljena još na prošlim lokalnim izborima. Sjećam se, na primjer, propasti Izetbegovićevog teatralnog pokušaja omalovažavanja Seada Džafića – nezavisnog kandidata za načelnika u Kalesiji. Rekao je nešto u stilu da grana koja se otkine ne može naškoditi stablu, već samo sebi, jer se osuši, i nipodaštavački pozvao Džafića da se vrati „stablu“. Na izborima je Džafić samljeo SDA-ovog kandidatra, ispred koga je bio i SDP-ovac Osmanović, a sve u dotadašnjoj nepokorivoj SDA-ovoj tvrđavi. I u drugim opštinama su tada trijumfovale „otrgnute grane“, samo što Bakirovo rukovodstvo sve krnjavije SDA, uporno odbija da vidi kako je ono što se suši zapravo samo stablo, i to iz korijena.

Pa će ti onda Safet Softić, izgleda trenutno Drugi i u SDA i Islamskoj zajednici (pa kažu da je i deveto koljeno u Sarajevu instaliro i budžetiro), a po Izetbegovićevoj direktivi Prvi u organizovanju katastrofalnog obračuna sa svojim komšijom iz Banovića – Mirsadom Kukićem, poput noja zabiti glavu u bolju SDA-ovu prošlost i izjaviti kako je SDA isuviše jaka stranka da bi joj mogli naškoditi bilo kavi kadrovski incidenti. Pri tome je naveo primjer svojevremenog izlaska iz stranke Harisa Silajdžića i njegovih pristaša.

A SEMAFOR BAKIRE?

To je, naravno, neusporedivo, jer Silajdžićeva družina svojim (tobožnjim) distanciranjem od SDA u to vrijeme nije uzdrmala niti jedan mjesni ogranak stranke, a ovaj Kukić im je od trinaest poslanika u skupštini najmnogoljudnijeg kantona preuzeo čak deset njih i nastavio da rastura opštinska stranačka rukovodstva k’o kule od karata.
I opet će ti Bakir, sa svojim samoumišljeno istorijskim izrazom lica Oca Nacije br. 2, priopćiti javnosti nešto u stilu da je sankcionisanje osiljenog Kukića bio planirani programski zadatak stabilizovanja i demokratizacije stranke, jer je isti svojim djelovanjem otjerao mnoge kvalitetne kadrove. Pa, ljudi moji, ko je tu koga sankcionisao – Bakir Kukića ili obratno? Za koga je bilo 10 prema 3? Bakire, pogledaj malo semafor! I svoj politički „dom“ koji se iz temelja ljulja!

OČERUPANA BRIGA 

Pa onda sva ona poplava optužbi ostataka SDA-ove desetkovane stranačke regimente u TK-u o Kukićevim nezakonitim aktivnostima, naročito od strane dojučerašnjeg premijera a sadašnjeg „generala bez vojske“ – Bege Gutića … Nemoguće je zaobići pitanje – čime se to na istaknutim policijskim pozicijama svih tih silnih godina bavio Gutić, ako ne sakrivanjem nezakonitosti? Otkud odjednom da iz njega pokuljaju nabujali valovi brige za pravnu državu i saznanja o bezakonju?! I ko, nakon svega toga, da povjeruje u iskrenost njegove i opšte brige ove očerupane SDA za čerupanje države, kad se isto decenijama odvijalo pod njenom punom kontrolom?

Zadnjih nekoliko godina se, sticajem okolnosti, daleko manje bavim klasičnim novinarskim istraživanjima, pa i kriminala i bezakonja, pogotovo na području TK-a, čemu sam ranije posvetio decenije i hiljade hiljada stranica. Zato i ne mogu da se upuštam u konkretnije ocjene fama koje se u tom kontekstu šire o Kukiću. Ali, i onako, na najgrublji i najuopšteniji pogled, ne mogu da odolim poređenju – kako su to po ugled SDA, državu i zakonitost – od Kukićevih – manje opasne aktivnosti, na primjer, Izetbegovićevih zetova? Onog što je vazda bio, što krunisani što nekrunisani kralj, u „zlatnoj koki“ -Telekomu i zloglasnom PTT Inženjeringu (ili – kako ono bi?) u njemu, osnovanom samo zbog izbjegavanja tenderskih propisa za višemilionske projekte? Ili onog drugog koji monopolski servisira sarajevsko Komunalno i druge javne firme s džinovskim dotokom narodnog novca?

DO POSLEDNJEG DAHA I ČLANA

Ili aktivnosti Izetbegovićevog višegodišnjeg najbližeg saradnika i zvanično kriminalizovanog generalnog sekretara SDA – Amira Zukića, između ostalog vlasnika groteskne bošnjačko-tajkunske replike Tadž Mahala, čija slika ovih dana šokira internetsko čitateljstvo, pa se zgodno uklopila i uz ovaj tekst? I mnogih drugih Izetbegovićevih „tadžmahalaša“, stasalih na darovima za uhljebljenja u „Elektroprivredi“ i drugim najatraktivnijim državnim kompanijama? Ili kriminalu bez granica u dodjelama raznih podsticajnih sredstava, ponajviše u onima za tobožnje zapošljavanje kao najomiljenijem i „najpatriotskijem“ Izetbegovićevom projektu?

I kad smo već kod toga, zna li neko da li se Bakir sjetio da pošalje malo tih podsticaja i hudoj Merkelovoj za njen prebačaj njegovog plana o 100 hiljada zaposlenih u vrijeme njegovog mandata? Ili, možda, nije im’o kad, nastavljajući veliko čišćenje stranke. Do poslednjeg daha i člana!

Hasan Hadžić

(preuzeto sa facebook-a)

Komentari