Parovi u BiH se sve više razvode: Posljedice dovode do negativnog prirodnog priraštaja

Čak 2.385 parova u Bosni i Hercegovini prošle godine odlučilo je okončati svoj brak. Ovaj broj, u odnosu na godinu prije, povećan je za 21,62 posto. Razlozi za razvode su mnogobrojni, a kao najčešći navode se preljuba i teška ekonomska situacija.

Sam razvod, osim rastave supružnika, sa sobom nosi i brojne druge posljedice. One se najčešće ogledaju u negativnom prirodnom priraštaju, odnosno manjem broju rođene djece.

„Brojne su posljedice, ja to često ističem, danas kad nemate bazu, porodicu kao osnovnu ćeliju društva. Naravno, sasvim je logično da nastavnik neće imati dovoljno djece da ih uči u školi, ljekari da liječe, pa i advokat da zastupa. Siromašimo tu osnovnu bazu društva, a to je porodica. Bojim se da će posljedice biti radikalne, a one su već vidljive, a za nekih pet godina, mi ćemo izuzetno jako da osjetimo te posljedice“ – kazao je Damir Alić – advokat.

S druge strane, postoje i oni koji se bore, kako za svoj brak, tako i za rast prirodnog priraštaja. Međutim, nije im nimalo lako. Kako nam priča Aldina Ćurtović, mlada majka tri djevojčice, uz svu volju i trud da sa svojom porodicom ostane u Bosni i Hercegovini, u posljednje vrijeme sve više razmišlja o odlasku iz svoje domovine. Na to je navela latentnost države za pomoć mladima.

„U nezgodnom smo položaju prvenstveno zbog djece. Znamo da dječiji doplatak ne dobijaju svi, nego samo oni koji imaju baš mizerna primanja. I prvi put sam i ja počela razmišljat da napustim ovu državu zbog svoje djece. Ja ću se nekako snaći, ali šta sutra sa djece“ – kazala nam je Aldina Ćurtović.

Da ostvarivanje porodičnih prava u Bosni i Hercegovini itekako predstavlja veliki problem, mišljenja je i sociolog Midhat Čaušević. Smatra da u Federaciji BiH nedostaje jedno resorno ministarstvo, koje bi imalo nadležnosti po pitanju braka i porodice, posebno u kontekstu ostvarivanja određenih prava.

„Kada je u pitanju dječiji dodatak, mi imamo različit sistem obračuna dječijeg dodatka u Tuzlanskom, KS, Zeničko-dobojskom i u Zapadno-hercegovačkom kantonu – u kojem ga nema nikako. Da ni ne govorimo o drugim pravima, jednokratna pomoć majci porodilji u prehrani djeteta, pomoć nezaposlenoj majci itd. To je jedno čitavo šarenilo u kontekstu ostvarivanja tih prava zato što je to zakonodavac sa Federalnog nivoa prebacio na kantone, a kantoni se pravdaju da nemaju dovoljno sredstava“ – istakao je Midhat Čaušević – sociolog.

Sa prebacivanjem odgovornosti sa jednih na druge, susrela se i Aldina.

„Nakon prvog djeteta nisam dobila ništa od države, nakon blizankinja dobila sam jednokratnu novčanu pomoć od općine Kalesija, 300KM za oba djeteta. To je jedino što sam ja dobila od države i pola radnog vremena to imam zakonski preko Socijalnog, da radim pola radnog vremena“ – kazala je Aldina.

Rješenje svih ovih problema krije se u rukama vlasti, smatraju naši sagovornici. Ono što bi dovelo do smanjenjenog broja razvoda brakova, ali i zaustavilo odlazak mladih iz Bosne i Hercegovine je prije svega reforma kompletnog sistema, jer ako do toga ne dođe, kažu naši sagovornici, vrlo brzo ćemo postati zemlja starih osoba.

Komentari