Upitan opstanak Sigurne kuće u Tuzli, problem nedostatak finansija?

„Da bi se zaštitila od maltretiranja, od nasilnika, te da bi se oporavila od psihičkog opterećenja javila sam se Sigurnoj kući u Tuzli. Kuća mi je pružila sve sto se moze poželjeti, prvo terapije, lijep ljudski pristup prema nama, jelo, piće, spavanje, izlazak u grad i sigurnost.“ kazala je Munevera Bajrić (46) korisnica usluga Sigurne kuće.

Sigurna kuća nije samo smještaj za žene koje su žrtve nasilja, ona je za njih puno više od toga. Boravak traje do šest mjeseci, a tokom tog perioda sa ženama rade stručne osobe – psiholozi, sociolozi i obučene medicinske sestre.

Psihoterapija, socijalno savjetovanje, pravno savjetovanje, porodična terapija, pedagoška podrška, samo su neki od tretmana koje pruža Sigurna kuća.

U toku tretmana u kući, sva djeca (osim beba) budu obuhvaćena grupnim pedagoškim radom. Žrtve nasilja u Sigurnoj kući imaju stalnu medicinsku podršku i često koriste usluge ljekara.

„Što se tiče smještajnih kapaciteta, za sada nema potrebe za proširenjem kapaciteata. Što se tiče tretmana, on se uvijek može i treba unaprijeđivati, također treba više raditi i na prevenciji“ kazala je Danijela Kaloči, dipl. socijalni pedagog.

Procjene istraživanja Svjetske zdravstvene organizacije, govore da će, na globalnom nivou, najmanje jedna od tri žene biti pretučena, silovana ili na drugi način zlostavljana tokom života u sopstvenoj porodici. Prema toj analizi, riječ je o čak jednoj milijardi žena, djevojaka i djevojčica koje trpe nasilje.

Proces boravka u Sigurnoj kući

Proces boravka u Sigurnoj kući je individualan i zavisi od kapaciteta, karaktera i potraba svake klijentice. Pored zaštite i sigurnosti, uglavnom za sve žrtve nasilja je osiguran i sveobuhatan tretman.

Danijela Kaloči, dipl. socijalni pedagog
Danijela Kaloči, dipl. socijalni pedagog

„Većina klijentica može prihvatiti sva pravila ponašanja i pridržavati ih se, te se mogu uklopiti u kolektivni način života, znaju poštovati svoje i tuđe granice, razumiju se, pomažu i podržavaju jedan drugu. U rijetkim prilikama, klijentice već nakon par dana žele da napuste Sigurnu kuću, jer ne mogu biti na jednom mjestu, ne slažu sa sa drugima, sklone su svađi i sl. Klijentice najčešće borave u Sigurnoj Kući do 2 mjeseca, kada već sama osjeti da može izaći iz Sigurne kuće i nastaviti život. To je je optimalno vrijeme da se adekvatno uradi tretman, te da se uspostavi kontakt i suradnja sa členovima porodice ili sa institucijama, te da bude sigurna u odluku koju je donijela“, pojašnjava Kaloči.

Koliko su žrtve sigurne?

Za vrijeme boravka u Sigurnoj kući, žrtve nasilja nemaju kontakt sa počiniocima. Ovaj kontakt je moguć jedino ako žrtva odluči da napusti Sigurnu kuću i da nastavi bračnu ili vanbračnu zajednicu. Stručni rad u Sigurnoj kući je pokriven u periodu od 08:00h do 19:00h, dok je u periodu od 19:00h do 08:00h prisutna dežurna osoba kao podrška u situaciji kada je to neophodno i kao obezbjeđenje.

“Sigurna kuća je pokrivena videonadzorom 24 sata dnevno.Također ukoliko je potrebno, za svaku prijeteću ili ugrožavajuću situaciju za žrtve i uposlenike na raspolaganju je i Policijska stanica Istok u Tuzli, čiji policijski službenici u vrlo kratkom roku intervenišu i sa patrolom dođu u Sigurnu kuću“, ističe Kaloči

Upitan opstanak Sigurne kuće

„Postoji mogućnost da Sigurna kuća, u narednom periodu neće moći odgovoriti na sve zahtjeve za smještaj, zbog nedostatka finansijskih sredstava, ali je još uvijek teško prognozirati da li će se zatvoriti ili ne, te kada bi se to moglo dogoditi. Sigurna kuća U.G. „Vive Žene“ je manjim dijelom finansirana od strane Ministarstva za rad, socijalnu politku FBiH, te Ministarstva za rad, socijalnu politiku i povratak Tuzlanskog kantona. Ta finansijska sredstva su jednokratna i nedovoljna za rad Sigurne kuće..“ kazala je Kaloči.

Ona ističe da ne postoji kontituirano finansiranje, koje prati potrebe stvarnog broja žrtva nasilja, koje imaju potrebu za smještaju Sigurnu kuću.

Sigurna kuća za žrtve nasilja postoji od 2002.godine, a u narednom periodu moglo bi doći do zatvaranja. Zatvaranjem kuće, žrtve koje su na području Tuzlanskog kantona mogle bi da ostanu bez sigurnog utočišta koje pruža ova kuća. Nasilje u porodici predstavlja jedan krug, u kome se nasilnici pretvaraju da su se promijenili dok se žene po izlasku iz kuće vraćaju nasilnicima u nadi za boljim životom.

Na području Bosne i Hercegovine trenutno postoji devet sigurnih kuća, šest u Federaciji i tri u Republici Srpskoj.

Mediha Tabaković

Komentari