Home BiH-Svijet Sve manje svjedoka u postupcima ratnih zločina

Sve manje svjedoka u postupcima ratnih zločina

by redakcija

Danas pored Tužilaštva BiH, još jedanaest tužilaštava u našoj zemlji radi na predmetima zločina počinjenih nad žrtvama svih nacionalnosti u svim krajevima zemlje u proteklom ratu. Do sada je izrečeno više od 290 presuda. Neke od njih oslobodile su osumnjičene krivice, ali je većina osuđujuća. Riječ je o izuzetno složenim krivičnim postupcima u kojima glavni pretresi nekada traju i po četiri godine, a u većini slučajeva sadrže izuzetno obimnu dokumentaciju, sa više od 200 materijalnih dokaza, a u toku glavnog pretresa u samo jednom predmetu bude ispitano i do 100 svjedoka. U proteklih 12 godina na hiljade svjedoka dalo je svoje iskaze našim tužiteljima i istražiteljima u predmetima ratnih zločina i na taj način pomoglo procesuiranju predmeta.

“Neki od svjedoka su nastanjeni u BiH, ali takođe mnogo njih se nalazi u inostranstvu, čak i u prekookeanskim  zemljama i doista su trebali značajni napori da se oni pronađu i osigura njihovo svjedočenje u ovim vrlo osjetljivim predmetima. Takođe jedan broj osumnjičenih i optuženih osoba nalazi se u inostranstvu. U proteklom periodu poduzimane su intenzivne aktivnosti kako bi se osiguralo izručenje osumnjičenih i njihovo procesuiranje“, tvrdi Boris Grubešić, glasnogovornik Tužilaštva BiH.

Na taj način realizirana su izručenja osumnjičenih iz Srbije, Hrvatske, Španjolske, Rusije, SAD-a, Izraela, skandinavskih zemalja i drugih država.

Iako se čini da bh. pravosudnim institucijama dobro ide kako vrijeme odmiče sve je teže raditi u ovoj oblasti. Jer i pored najbolje volje tužilaca žrtve i svjedoci stare i umiru, a sve manje zločinaca je dostupno organima gonjenja. Novina u posljednjih nekoliko godina, koja uvijek iznova iznenadi tužitelje i ostavi ih u bezizlaznoj situaciji je nezainteresovanost svjedoka za istragu i odbijanje svjedočenja.

„Oni veoma često kao razlog znaju navesti da njih to ne interesuje više, da su započeli novi život u drugoj zemlji, da žele da zaborave rat, ne žele da se sjećaju rata i ne žele da svjedoče u postupku. Posebno je to evidentno znalo biti kada je osumnjičeni i optuženi iz istog mjesta iz kojeg je i svjedok, bez obzira što svjedok živi vani“ pojašnjava Emir Bakić, tužilac Kantonalnog tužilaštva Tuzla.

Na žalost ovaj izgovor ne koriste samo svjedoci koji danas žive u inostranstvu. Koriste ga i svjedoci koji su još uvijek u BiH, najčešće u slučajevima kada treba svjedočiti o silovanju.

„Na taj način svjedočenjem u postupku doveli bi sebe u neugodnu poziciju, pa čak i egzistenciju u porodici, saznale bi se neke činjenice koje žrtva nastoji da potisne i da formira novi život i ne želi te činjenice da upliće u svoj novi život“, tvrdi naš sagovornik.

Odustajanjem, svjedoci urušavaju sudske proces i otežavaju tužiteljima dokazati da je osoba osumnjičena u postupku zaista kriva za ubistvo, silovanje, mučenje ili nečovječno postupanje.

„Takav svjedok u svakom slučaju dovodi tužilaštvo u položaj gdje ima zavezane ruke i mi to često kažemo u praksi, dovedeni smo pred zid. Jer vi ako nemate iskaz žrtve, iskaz očevica koji je vido djelo počinjeno nad žrtvom u suštini se postavlja pitanje šta imate“, priča Bakić.

Predmeti ratnih zločina zasnivaju se isključivo na svjedočenjima, a bez svjedoka svaka istraga dovedena je u pitanje. Ove činjenice nerijetko oslobode optuženog i on se izvuče nekažnjeno. Zbog toga je iz godine u godinu sve manje optužujućih presuda u pretmetima ratnih zločina, a zatvorenost svjedoka indirektno je povezana i sa otkrivanjem masovnih grobnica, zbog čega će ove godine u Potočarima 11. jula na kolektivnoj dženaza biti ukopano najmanje žrtava do sada piše RTV Slon.

You may also like

logo

Infoplus je izvor informacija koji pokriva raznovrsne teme, pružajući čitateljima uvid u najnovije  događaje i društvene trendove. 

Izdvojeno

Najnovije

Infoplus Agencija – Sva prava zadržana.