U noći sa subote na nedjelju, tačnije 31. oktobra u 3 sata završeno je ljetno računanje vremena i počelo zimsko, a kazaljke su se pomjerile jedan sat unatrag.
Ovakvo računanje vremena je, smatra se, zapravo ispravno, a u njemu sudjeluje otprilike 70 posto zemalja širom svijeta. Amerikanci pomiču satove prve nedjelje u martu, a vraćaju ih na standardno vrijeme prve nedjelje u oktobre. Evropljani ljetno računanje vremena započinju zadnjom nedjeljom u martu i završavaju zadnjom nedjeljom u oktobru.
Zašto je uvedeno ljetno vrijeme?
Osnovna ideja je bila da se bolje iskoristi dnevna svjetlost.
Ljeti kada su duži dani, pomjera se sat tako da se jedan jutarnji sat „ukrade” i doda večeri – kako bi mrak pao kasnije.
To je, najprije, smislio američki političar i naučnik Benjamin Franklin, davne 1784. godine. Objavio je esej u kojem je predlagao da ljudi ranije ustaju i tako uštede na svijećama. Slična ideja je pala na pamet i pra-pra-pradedi pjevača grupe Coldplay Chris Martina – Williamu Willetu 1907. godine. On je objasnio da mu je to sinulo kada je tokom ljetneg jahanja ujutro primijetio koliko je zavjesa još spušteno.
Zahvaljujući pametnim telefonima, računarima i ostalim uređajima povezanim na internet – to se često završava automatski.
Spavanje sat vremena duže mnogi će dočekati s oduševljenjem, ali to ne znači da će povoljno utjecati na biološki sat kojeg svatko od nas ima u sebi. Ovo može uzrokovati stanje kroničnog umora, iscrpljenosti i glavobolje, a pojedinci te osjećaju znaju usporediti s osjećajem jet laga.
Ipak, nije doživeo da to vidi u Velikoj Britaniji. Ljetno računanje vremena prva je uvela Njemačka 1916. godine, a nekoliko nedelja kasnije i Velika Britanija. Obje su tada bile u jeku Prvog svjetskog rata i bilo im je vrlo značajno da što bolje iskoriste dnevnu svjetlost, a sačuvaju ugalj.
Sljedeće godine to je uradila Rusija, a 1918. i Sjedinjene Američke Države. Ipak, u mirnodopskim uslovima to nije zaživjelo u Americi. Pod pritiskom farmera, američki predsjednik Woodrow Wilson ubrzo je ukinuo ljetno vrijeme, navodeći da se zemlja ponovo vraća „Božjem vremenu”.
Ni u Europi nisu postojala pravila koja bi važila za sve. Tokom Drugog svjetskog rata Britanci su, na primjer, duplirali uštedu – pomjerali su časovnike dva sata unaprijed.
Ljetno vrijeme je u tadašnju Saveznu Federativnu Republiku Jugoslaviju stiglo, prvi put, tek 27. marta 1983. godine.
Danas na svetu čak 110 od 192 države koristi ljetno računanje vremena, a ono se ne koristi u Kini, Japanu, Južnoj Koreji i širom afričkog kontinenta, piše Nacionalna geografija. Većina zemalja koje ga koriste su u Europi i Sjevernoj Americi.
Island je izuzetak, pošto je mnogo sjevernije od cijele Europe i ima ekstremnije varijacije dnevnog svjetla i mraka tokom godine, tako da ne bi imali mnogo koristi od pomeranja sata. Bjelorusija, Gruzija i Rusija su, takođe, odabrale da imaju isto vrijeme i zimi i leti.
Za zemlje na ekvatoru, gdje dnevnog svjetla ima približno isto tokom cijele godine, nema potrebe za ovakvim uštedama. Tako je i u Arizoni i na Havajima, koje imaju sunca tokom cijele godine. Sve ostale savezne države u Americi pomjeraju sat u proljeće i jesen.
I za i protiv
Članice EU dobile su 2001. obavezu da uvedu takozvano – ljetno vrijeme, kako bi se trgovina i transport na zajedničkom tržištu nesmetano odvijala i smanjili troškove energije. Dodatni dnevni sati u ljetnom periodu mogli bi da smanje troškove građana na vještačko osvjetljenje i omoguće im da slobodno vrijeme provedu na otvorenom.
Ipak, pokazalo se da su realne uštede energije prilično marginalne. Smanjenje električne energije nadoknađuje se povećanom upotrebom grijanja ili klimatizacije, a takođe i goriva u vozilu. Pritom, neki od glavnih trgovinskih partnera EU – poput Kine, Rusije i Turske – ne pomjeraju sat.
U skladu s novom zakonskom regulativom, građani EU posljednji put će podešavati satove u proljeće 2021.
Zimsko računanje vremena traje do poslednjeg vikenda u martu.
Kako utiče na zdravlje ljudi?
Pojedine naučne studije pokazale su da promjene sata imaju negativne efekte na zdravlje ljudi. U studiji Evropske komisije navodi se da bi „efekat na bioritam ljudi mogao da bude ozbiljniji nego što se prvobitno mislilo”.
Smatra se da to može dovesti do poremećaja sna, ali i povećanog broja srčanih udara i kardiovaskularnih problema. Dalje, to može uticati na porast broja saobraćajnih nezgoda.
Takođe, pomjeranje sata podrazumeva da djeca u jesenjim mjesecima ujutro kreću u školu po mraku, što može biti opasno.
Na drugoj strani, eksperti Dženifer Dolijak i Nikolas Senders navode da se najveći broj uličnih zločina dogodi tokom popodneva između 17 i 20 sati i preporučuju ljetno računanje vremena. Oni smatraju da više prirodnog svjetla u tom periodu može da pomogne žrtvama i prolaznicima da uvide moguće prijetnje, kao i da kasnije identifikuju počinioce”.