Često sebi postavim pitanje, u kakvom se halu mi nalazimo danas? Je li to stanje baš tako da odražava ovako teške stavove i trenutne reakcije, za koje sam siguran da ni mi sami nemamo adekvatne argumente. Ali je bitno da se nešto priča! Još ako smo sigurni da će u okruženju biti neko kome se sviđa naša priča, onda se ton podiže na najveći nivo.
Prošle godine u avgustu mjesecu klanjao sam džumu na musali ispred Čaršijske džamije u Kalesiji. Dok je imam na razglasu učio Kur'an, zadao se jedan Bošnjo u priči kako je trebao da završi neki posao u MUP-u, ali mu nešto nije bilo “potaman” pa javno negoduje. Ljudi koji su sjedili u safovima, po reakciji njihovog ponašanja nisu bili zainteresovani za njegovu priču osim jednog sličnog njemu.
Prisutne džematlije su bile na tom mjestu sa drugim ciljem a ne da bi slušali nečije priče, o kijima se na tom mjestu ne može nikakav dijalog voditi. Glavni zaključak njegovog negodovanja je bio, da treba obavezno za Dodika glasati. Kakav je to karakter kada uzmeš abdest, sjedeš u saf i izgovaraš jednu takvu rečenicu. Tog čovjeka sam površno poznavao i znao sam da je radio posao na “crno” i pravio konkurenciju ljudima koji su uredno izvršavali obaveze prema državi. I evo ponovo u poslednja dva do tri dana Kalesija “gori” od komentara, da će Bakir Izetbegović dobiti zvanje počasnog građanina Općine Kalesija.
Općinsko tijelo koje su građani na demokratskim izborima izabrali donjelo je jednu takvu odluku, koju u demokratskom društvu treba poštovati. Mi imamo pravo da budemo lično sa tim nezadovoljni shodno svom političkom ubjeđenju, ali ne možemo toliko negodovati jer smo ih mandatima na to ovlastili. I da budemo samo malo objektivniji i pogledamo jedan drugom u lice i priznamo sebi.
Kome to smeta Bakir? Smeta Bošnjacima! Zato što nisu naučili da ih njihov lider predvodi. Kod drugih naroda to jako dobro funkcioniše. I oni su kao i mi birali! I dok su na sceni oni koji su birani, kod njih glasnih osuda rijetko da može biti. Pa kada budu ponovo izbori svi ćemo ponovo birati. Samo što ćemo mi već sutradan biti nezadovoljni izabranim, a drugi će svoju odluku poštovati i njoj se pominovati. Nažalost mi kao narod imamo problem neprihvatanja svojih autoriteta i uvijek mislimo da bi neko drugi bio bolji.
Čitajući razna saopštenja, razmislim o vođama tih koji pišu i mogu se samo ibretiti. Pa kao da oni nisu nikada u vlasti učestvovali i bili u prilici svoj doprinos ka boljem dati. Ne! Najlakše je reći da je za sve kriv Bakir. Zašto ne razmislimo da će kao i svi mi, tako jednog dana sa ovog svijeta i Bakir otići. Koga ćemo onda prozivati? Vjerovatno će po našem mišljenju prije nego i bude izabran, ponovo biti kriv neki novi Bakir. A rušitelji Bosne će u svom narodu biti sve jači i u svojim nakanama spremniji, a mi ćemo se možda kajati da smo se trebali malo bolje zajedno držati…
