Bosanska avantura Valentina Inzka

S Maureen Cormack je iz Bosne i Hercegovine otputovala posljednja diplomatska principijelnost, Inzko ostao sam, prepušten na milost i nemilost ucjenama Dragana Čovića i uvredama Milorada Dodika

Jedva sedmicu uoči oproštaja sa Uredom visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, Valentin Inzko je održao obećanje još poodavno dato u Srebrenici: nametnuo je zakon o negiranju genocida. I odmah se na njega sručio bijes Milorada Dodika, člana državnog Predsjedništva i lidera SNSD-a. U još nepoznatoj ulozi – možda kao nevladin aktivista? – Dodik se bacio na prikupljanje potpisa za peticiju, kojom – vjerovali ili ne – kani odbaciti izmjene i dopune Krivičnog zakona BiH, u kojem je visoki predstavnik intervenirao da bi – konačno – u Bosni i Hercegovini, kad već ne može drugačije, zabranio bacanje soli na još otvorene ratne rane.

ŠTA JE SPORNO?

Pravno sročeno to izgleda ovako: svakom ko javno odobri, porekne, grubo umanji ili pokuša opravdati zločin genocida, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin sljeduje kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina. S obzirom na to da se dopune odnose na presude donesene od 8. augusta 1945. godine, odnosno na sve one Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju ili Međunarodnog kaznenog suda ili Suda u BiH, to u praksi znači da stratišta – od Jasenovca i Donje Gradiške do Srebrenice – ispadaju iz arsenala predizbornih i izbornih kampanja, kao i inih andrićgradskih koloritnih zabava.

Šta je sporno? Iz perspektive žrtava – bile one bošnjačke, srpske, hrvatske, jevrejske – stradalih u Drugom svjetskom ratu ili ovim našim ratovima devedesetih, od ruke mupovaca ili vojnika RS-a, Hrvatske vojske, HVO-a ili Armije RBiH, to je konačno garancija porodicama da se posmrtni ostaci njihovih najdražih neće premetati po gozbama i soframa političkih lidera i služiti kao obećanje za neke nove ratove i podjele. Šta se onda čekalo do sada? Kako god to naivno zvučalo, bit će da su svi Inzkovi prethodnici (s izuzetkom Miroslava Lajčaka, koga je bolje ne komentirati) vjerovali da će demokracija pobijediti i da će birači, narod, nevladine organizacije i sva sila modernih aktivista dobiti bitke za puteve, vodovode, kolektore i ina čudesa i tako prisiliti nacionaliste na povlačenje. Očekivali su – ili su se tek tješili – da će Parlament BiH, oni silni zastupnici što i predobro žive od nacionalizma, dići ruke protiv svog i blagostanja partijskih lidera i pokazati pijetet prema onima za koje su – u intermecima bitke za gomilanje vlastitog bogatstva – uobičavali reći kako su njihove svetinje, ne osvrćući se pritom što porodice tih svetinja jedva sastavljaju kraj s krajem, a djeca traže sreću bježeći odavde glavom bez obzira. I sam Inzko je godinama – više od 12 – pokušavao ubjeđivanjima i obećanjima privoljeti političare da makar malo odmaknu od ogledala i okrenu se napretku svih. No, nije Inzko kriv što je demokracija ostala nenaučena lekcija. Krivi su njegovi nalogodavci i ona famozna politička klima za koju se on tako zdušno zalagao u BiH.

Amerika je, još od Obame, Balkan ostavila Evropi, a Evropa oduvijek na Balkan gleda s nebeskih visina, kažnjavajući zemlje bivše Jugoslavije za svoje (sa)učešće u ratovima devedesetih. Rusija, a sada i Kina, neraščišćene račune sa Zapadom krčme preko naših leđa. Upravo su to uzroci trampizma na Balkanu i prije nego je Donald Ne Ponovio Se ušao u Bijelu kuću. Onako kako je Trump potpirivao rasizam i mržnju u SAD-u, balkanske su vođe jahale na žrtvama – eno Zorana Milanovića kao živog dokaza ovih tvrdnji. A s Janšom, Orbanom i ekipom sličnih lajčaka, Bosna i Hercegovina je ostavljena saopćenjima PIC-a i zabrinutim zapadnim ambasadorima koji su listom okretali leđa, sve držeći se za glavu da ne čuju prijetnje ratom, otcjepljenjem, disolucijama i ostalim (pre)kompozicijama granica. Zapravo, s Maureen Cormack je iz Bosne i Hercegovine otputovala posljednja diplomatska principijelnost, Inzko ostao sam, prepušten na milost i nemilost ucjenama Dragana Čovića i uvredama Milorada Dodika. No, nije se predavao: ako nije mogao natjerati političare da sjednu za isti stol, mogao je kao hroničar brižno bilježiti njihove poteze i izvještavati Generalnu skupštinu UN-a. Koja mu je i dala mandat (složit će se čak i Igor Kalabuhov).

Da se nije predao na domaćem terenu, Inzko je pokazao prošle godine, javnim zahtjevom za uklanjanje table sa studentskog doma na Palama, koji je Dodik 2016. krstio imenom Radovana Karadžića, pravomoćno osuđenog 2019. u Haagu na doživotni zatvor za genocid, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti. Uz pomoć savjetnika, Dodik je izašao relativno neokrznut iz ove priče, a tablu je skinula Karadžićeva kćerka Sonja, SDS-ova poslanica. Možda i zato lider SNSD-a nije shvatio poruku, već je još bahatije nastavio s prijetnjama miru na Balkanu, baš kao da u posljednjem ratu nije zaradio nadimak Mile Ronhill. Toliko se osilio da nije pomogao ni nedavni Vučićev šamar (Slobodan Vasković je obznanio da mu je ponuda za kupnju tri stana u Beogradu na vodi odbijena uz podsjećanje da Srbija budžetskim novcem pomaže RS za razvoj, a ne pojedinačna bogaćenja), već je – prkoseći svakom razumu – ovogodišnje obilježavanje genocida u Srebrenici ispratio optužbom da se u Potočarima sahranjuju prazni lijesovi i tempiranim izvještajem nekakve kvazimeđunarodne komisije Vlade RS-a o tome kako Vojska i MUP RS-a nisu fizički mogli poubijati više od 8.000 ljudi već jedva 4.000?! Baš kao da zločina nema ako ubiješ pola čovjeka (pucajući mu samo u glavu). Ili još gore, kao da je bilo kakvim izvještajem moguće vratiti u život pobijene ljude. Valentin Inzko nije imao kud: birao je između vlastite savjesti i mandata dobijenog od UN-a u ime civilizacijskih vrijednosti i blata (polu)dnevne politike.

INZKO SCHMDITU SKINUO TEŠKO BREME

Odlukom da zabrani negiranje genocida i svih ratnih zločina visoki predstavnik spasio je obraz Evropi i pokazao politički sluh za novu fazu ujedinjene borbe Zapada za demokraciju i ljudska prava na planeti. Svom je nasljedniku Christianu Schmidtu skinuo teško breme na početku mandata, ostavljajući mu priliku da se zajedničkim snagama sa šefom Misije EU u BiH Johannom Sattlerom izbori da Bosna i Hercegovina konačno napravi iskorak iz učmale politikanštine i ćorsokaka ucjena i pritisaka. Domaćim pozicionim političarima je poslao poruku da ako hoće da opstanu, ne mogu jedan bez drugog ni drugi bez trećeg, a opozicionim da nikako nije dovoljno biti samo protiv SNSD-a, HDZ-a i SDA, odnosno da ako hoće vladati, moraju nešto i uraditi, a ne samo vjerovati da će kao mlađi i ljepši zamijeniti postojeće. I konačno, ovom odlukom visoki predstavnik povukao je potez koji UN u nadmoćnoj većini mora podržati. Čak jačim intenzitetom od one suzdržanosti kojom je odbačena Rezolucija Rusije i Kine u Vijeću sigurnosti, a koja je ispod žita trebala omogućiti rok do kojeg su povampireni ratni apetiti dobijali mandat da izdrže, a potom da navale na Bosnu i Hercegovinu bez ikakvih (OHR) ograda.
Na kraju, ali nimalo manje važno, Valentin Inzko svoju bosansku avanturu završava uzdignuta čela, o čemu svjedoči i njegova ponuda da je spreman novac, za koji ga preko srbijanskih medija optužuje Dodik da je primio za donošenje zakona o negiranju genocida, uplatiti u dobrotvorne svrhe onog časa kad legne na račun. Zna Inzko koliko su Dodikove bahate procjene neutemeljene: zar nije najbolji dokaz ona vika kako je Vučić politički pobačaj? Predsjednik Srbije šuti, ostavljajući Dodika njegovom partijskom jaranu i lideru HDZ-a BiH koji se buni, iako je zvaničan stav Hrvatske drugačiji. Što će reći da je diferencijacija počela. I iako neće biti okončana do Inzkova odlaska i stupanja zakona na snagu, imat će jasne okvire u kojima će političari moći da djeluju. A Bosanci i Hercegovci da lakše dišu.

Piše: Vildana Selimbegović (Oslobođenje)

Najnovije

Kovid propusnice kucaju na vrata BiH

Nakon što je i Srbija usvojila odluku o uvođenju kovid propusnica, ovaj kovid dokument, koji se prije svega odnosi na ulazak u...

Ukinuta presuda kojom je bivši ministar Sadik Ahmetović osuđen na šest mjeseci zatvora

Nakon žalbe Sud BiH je u Vijeću Apelacionog odjeljenja ukinuo prvostpenu presudu kojom je bivši ministar sigurnosti BiH Sadik Ahmetović osuđen na...

Zbog pogoršane epidemiološke situacije, u zatvorenom prostoru okupljanje samo 30 osoba

Vlada je danas usvojila Naredbu Kriznog štaba Ministarstva zdravstva Tuzlanskog kantona. Naime, zbog trenutne higijensko – epidemiološke situacije Naredbom...

Iako je godina za pčelare bila loša, med u BiH ne bi trebao poskupljivati

Iako su očekivanja pčelara za ljetni dio sezone bila velika, ona ipak nisu ispunjena. Tako je, nakon lošeg proljeća, za pčelare i...

U saobraćajnoj nesreći u Maslama povrijeđena Ifeta Ahmetović

Jutros oko 08:00 sati na regionalnom putu Međaš-Živinice u naselju Masle došlo je do saobraćajne nesreće u kojoj je lakše povrede zadobila...