Da sam kojom nesrećom u koži državnog ministra finansija i trezora, HDZ-ovog Vjekoslava Bevande, ni slučajno se ne bih javno oglasio – onako kako je on učinio sredinom prošle sedmice – da opovrgne tvrdnje da sprečava i koči odobravanje 11,7 miliona KM, koliko je Centralna izborna komisija tražila za ovogodišnje izbore. Ne samo da ministar ništa nije opovrgao već se upetljao u kučine neinteligentnog pokušaja da sve objasni proceduralnim finesama, (ne)svjesno nam vrijeđajući razum i čula, jer vidimo da je, po diktatu čelnika njegove stranke, sve zapelo baš u Ministarstvu finansija i trezora i, naravno, u vrhu Vijeća ministara.
NOVI “ARGUMENT”
Da li u “žaru borbe” ili zato što nisu usaglasili detalje kočničarskih stavova, u istom duhu je i javna teza predsjedavajućeg Vijeća ministara Zorana Tegeltije o upitnosti izbora i nepostojanju uslova za njih. Tegeltija je, tako, proklizao u avanturu bavljenja nečim što mu nije posao, jer ni on, ni državna vlada ne donose odluku o izborima, budući da je sve zakonski precizirano. Da bi, poput Bevande, pokazao nemoć odupiranju iskušenju da se, u ime SNSD-a, pridruži stranci-partneru, pa, udruženim snagama, državni budžet smatraju vlastitom seharom, iz koje ne daju pare za izbore.
Ovaj kamenčić u mozaiku aktuelne slike, samo desetak dana uoči raspisivanja izbora, nije nikako zanemarljiv iako u njoj postoje i neke kamenčine. No, koristan je za ilustraciju zatrovane političko-pravne predizborne klime, u kojoj ni apeli OHR-a, OSCE-a, briselske administracije, američke ambasade i još nekih autoritativnih adresa o tome da se izbori moraju održati – ne osujećuju one koji, na zgarištu neuspjelih trogodišnjih pokušaja reforme izbornog zakonodavstva, ne odustaju od osporavanja uslova za izbore – u blažoj, i od otvorenog bojkota i opstrukcije te stvaranja pretpostavki za njihovu pripremu – u nimalo blagoj formi.
Kada bih, u okrilju ove teme, bio cinik i endemski neozbiljan, ponudio bih nagradno pitanje o tome kakav će biti ishod za danas sazvane hitne (?!) sjednice Doma naroda Parlamenta BiH. Kako nisam ni cinik, ni neozbiljan, znam i ono što vrapci na grani znaju: HDZ-ov prijedlog izmjena Izbornog zakona će biti frenetično podržan u klubovima Hrvata i Srba, gdje HDZ i SNSD imaju po četiri od pet delegata, biće ispunjen propisani uslov o tome da po trećina delegate iz svakog entiteta podrži predloženo rješenje i slijedi put ka Predstavničkom domu. Nastavak priče o ovoj “slamci spasa”, koju je “demokratski” osmislio HDZBiH kad je vidio da od reforme izbornog zakonodavstva po njegovoj mustri nema ništa ni uz poblematičnu pomoć američko-briselskih manekenskih izaslanika, nije teško predvidjeti. U “donjem” domu neće biti ni približno lako, kao u Domu naroda, ali cilj i nije da se išta postigne, već da se napravi predstava i da se ujagmi alibi o tome da “eto, mi smo nešto nudili, a oni su odbili”.
To će biti isukano kao novi “argument” za nemogućnost održavanja izbora, iako oni teško da mogu biti odgođeni samo zato što to neće dvije vladajuće stranke. Jer, ipak o tome odlučuje još neko. I ipak se za sudbinu ove zemlje, koja je decenijama stisnuta u bukagije naciopatske vlasti, pita još neko – i u njoj i izvan nje. Ono što, uz sve ovo, najviše od nas zavisi i na čemu treba istrajavati, tiče se pasivnog, neobjašnjivo neodlučnog (i nejedinstvenog) odnosa onih snaga koje se kunu u patriotizam i odanost ovoj zemlji. One, najjednostavnije rečeno, ne samo da ne reaguju na pravi (i pravovremen) način na ono što mute, zakuhavaju i uporno kopaju protivnici izbora po važećim propisima. One, čak, ne smatraju potrebnim da se otvoreno izjasne o jačini snaga koje su alternative onima koji su protiv izbora, a još manje da tu snagu pokažu. Ne zna se zašto. Da li zato što im je važnije ko će biti zajednički kandidat za bošnjačkog člana Predsjednišva BiH ili, pak, stoga što se ne zna procijeniti stvarna opasnost od fanatičnog bojkota i opstrukcije priprema za izbore?
MOĆNIJI, OZBILJNIJI I ODGOVORNIJI
Tvrdnja predsjednika CIK-a Suada Arnautovića da se pare za izbore moraju odobriti najkasnije do 19. maja, dvije sedmice nakon njihovog raspisivanja, nije osobito utješna. Jer, ako to ne uradi Vijeće ministara u okviru budžeta države za 2022. godinu i, potom, Predsjedništvo BiH, to će učiniti neko drugi – moćniji, ozbiljniji i odgovorniji. Zbog čega je još nejasnije zašto se otvoreno i drsko kočenje izbora u HDZ-ovoj i SNSD-ovoj kuhinji, “svilenim” riječima zove bojkotom i opstrukcijom, a ne onim što jeste – sabotažom, koja ide rame uz rame sa svim što se protiv Bosne i Hercegovine u ovim kuhinjama godinama radi. I što je krivično djelo na koje mora reagovati onaj kome je to posao.
(ZLATKO DUKIĆ)
