Samo su nedovoljno informisani ili neizlječivo naivni očekivali da će se stranke i beskrajna kolona pretendenata na ovogodišnjim opštim izborima pridržavati propisanog pravila – da predizborna kampanja počinje mjesec uoči izbora, dakle 2. septembra. Na to nas je, nezavisno od broja neinformisanih i naivnih, prošle sedmice podsjetio Transparency International BiH, saopštavajući podatke iz jednomjesečnog (julskog) monitoringa zbivanja na našoj javnoj (političkoj) sceni: uočeno je više od 690 primjera korištenja javnih resursa za promociju stranaka i kandidata i značajno povećanje javne potrošnje za, jasno je, poželjnu predizbornu “obradu” birača.
Pedantni TIBiH je ponudio bogat arsenal uglavnom neskrivenog dodvoravanja javnosti, nerijetko s otvorenim pozivom na glasanje baš za “tu i tu” stranku i njene kandidate, a sve uredno podržao sredstvima iz javnih fondova, dakle džepova svih nas. Zbiva se to uz očekivanje primjene OHR-ovih izmjena Izbornog zakona, kojima su pooštrene i represivne mjere prema prekršiocima propisa, a što će, uz ostale, posebno CIKBiH neposredno i promptno realizovati. Ipak, izgleda da oni koji su se svjesno oglušili o pravila radije prihvataju rizik od sankcija i kazni – ne samo novčanih – nego da zaostanu ili zakasne u odnosu na konkurenciju i one s kojima će se hvatati ukoštac na izborima.
Podaci TIBiH govore, uz ostalo, o tome da je na 76 odsto od 175 javnih događaja koje su pratili njegovi posmatrači, izvršena manje-više direktna promocija kandidata; da je za završetak 353 javna rada u posljednjem mjesecu utrošeno 429 miliona KM, što je za 20 miliona više nego prošle godine u ovo doba; da je, uz odluku Vlade Federacije o jednokratnih 100 KM za oko 380.000 penzionera s julskim penzijama, bilo još 138 slučajeva vanrednih i jednokratnih budžetskih isplata pojedinim kategorijama stanovništva, u ukupnom iznosu od 191 milion KM, među kojima je odluka Vlade TK-a o tome da se po 100 KM u masi od 3,5 miliona podijeli penzionerima, Vlade ZDK-a o dodjeli po 1.000 KM porodiljama u masi od 11 miliona KM, Vlade HNK-a o dodjeli po 100 KM nezaposlenima i o plaćanju zdravstvenog osiguranja vjerskim službenicima.
Poslije ovakvih i još mnogo sličnih podataka ne samo da je jasno to da izborna kampanja počinje mnogo prije propisanih rokova već i to da nije daleko od istine teza da ona, praktično, nikad ne prestaje. Tačnije: počinje onog dana kada se saopšte rezultati izbora i kada se krene s hvatanjem zaleta za naredne. Ipak, najsumornija strana tog dijela priče se odnosi na običaj (naviku) da se akteri ovog egzotičnog igrokaza sve manje ustežu od otvorenog nastupa i gdjekad očajničke borbe za biračku naklonost. Bez biranja sredstava… Čini se da će to ove godine biti još očiglednije, ali i još neizvjesnije i prljavije.
U to se gotovo svakodnevno uvjeravamo. Ilustrativan primjer za to je tekuće zatrčavanje za člana Predsjedništva BiH iz reda Bošnjaka. Uz to što će ovaj dio predizborne trke biti i dramatičan i neizvjestan, jasno je i to da dva glavna kandidata – Bakir Izetbegović i Denis Bećirović – ne pate ni od skromnosti, ni od pretjeranog pridržavanja popisa. Njihove ljetne turneje, koje uveliko traju usred godišnjeodmorske sezone, vrlo plastičan su dokaz teze o (ne)opravdano važnijoj trci za Predsjedništvo od one za parlamente, u kojima se, ne zaboravimo, ipak donose važnije i životnije odluke. Znaju to Izetbegović i Bećirović, pa su se odrekli odmora i krenuli u lov na birače. Špartaju uzduž i poprijeko – od Goražda, preko Hadžića, Bihaća, Jablanice, Livna, uključujući i prigodnu šetnju Baščaršijom – ne bi li se biračima prikazali kao obični ljudi iz naroda, kojima je, dakako, mjesto u Predsjedništvu.
Osim što samo jedan od njih može u predsjedničku fotelju Bošnjaka, što važi i za fotelje Hrvata (Hrvatice) i Srbina (Srpkinje), egzotici ljetnih predizbornih dana poseban obol daje to što se sve odvija pred očima onih koji bi trebalo da reaguju, primijene propise i odmjere sankcije. Pošavši od pretpostavke da su takvi (OHR, na primjer) trenutno na odmoru, a da ostali (CIK, prije svega) imaju prečih poslova u finalizaciji priprema izbora (juče je počelo štampanje izbornog materijala), kandidati na ovogodišnjim izborima su se, ponovimo, odlučili za kampanju prije kampanje i radije upustili u riskantno kockanje sa popisima, nego u hazard nemara i dopuštanja konkurenciji da bude brža, maštovitija, praktičnija i uspješnija. Sitnica u vidu preciznih propisa o tome kada se, na koji način i kojim parama može i smije provoditi kampanja – pri tome je, očito, nevažna, tisnuta u drugi plan i, u suštini, zanemarljiva u odnosu na konačan dobitak. Makar on bio i plod lova u mutnom.
Piše: Zlatko Dukić (Oslobođenje)
