Za većinu radnika koji nakon nekoliko godina provedenih u Njemačkoj odluče vratiti se u domovinu ili preseliti u neku drugu zemlju, odlazak ne znači automatski i dodatni porez.
Međutim, za osobe koje posjeduju značajne udjele u kompanijama, određene investicijske fondove ili poslovnu imovinu, napuštanje Njemačke može imati ozbiljne porezne posljedice, piše Fenix magazin.
Riječ je o takozvanom porezu na odlazak, odnosno Wegzugsbesteuerung, kojim Njemačka u određenim slučajevima oporezuje fiktivnu dobit kao da je imovina prodata u trenutku odlaska iz zemlje.
Ko mora biti posebno oprezan?
Klasični zaposleni koji primaju platu i imaju ušteđevinu na bankovnom računu u pravilu nisu obuhvaćeni ovim porezom.
Posebna pravila mogu se primijeniti na osobe koje imaju udjele u kapitalnim društvima, poput njemačkog GmbH ili AG.
Prema važećem §6 njemačkog Zakona o oporezivanju kod međunarodnih odnosa (AStG), odlazak iz Njemačke može se tretirati kao fiktivna prodaja određenih udjela po njihovoj tržišnoj vrijednosti. Pravilo se odnosi na udjele iz §17 Zakona o porezu na dohodak, a jedan od ključnih uslova jeste da je osoba u najmanje sedam od posljednjih 12 godina bila neograničeno porezno obavezna u Njemačkoj.
Kod tih udjela relevantan je i prag od najmanje jedan posto u kapitalnom društvu, pod uslovima propisanim njemačkim poreskim zakonodavstvom.
Šta zapravo znači „fiktivna prodaja“?
Porezna uprava ne čeka da vlasnik zaista proda svoj udio.
Ako su ispunjeni zakonski uslovi, odlazak iz Njemačke tretira se kao da je udio prodat po tržišnoj vrijednosti. Razlika između nabavne vrijednosti i vrijednosti koja se smatra ostvarenom prodajom predstavlja oporezivi dobitak.
To znači da porezna obaveza može nastati iako vlasnik kompanijski udio nije stvarno prodao i nije dobio novac od prodaje.
Njemački zakon, međutim, predviđa mogućnost plaćanja utvrđenog poreza u sedam jednakih godišnjih rata. Za takav način plaćanja u pravilu je potrebna garancija, odnosno odgovarajuće osiguranje naplate.
Posebna pravila za ETF-ove i fondove
Njemačko zakonodavstvo predviđa posebna pravila i za određene investicijske fondove.
Prema §19 Zakona o oporezivanju investicija (InvStG), prestanak neograničene porezne obaveze zbog napuštanja prebivališta može se, pod određenim uslovima, tretirati kao prodaja investicijskih udjela po njihovoj tržišnoj vrijednosti.
Jedan od uslova je da je investitor u posljednjih pet godina neposredno ili posredno imao najmanje jedan posto udjela u konkretnom investicijskom fondu.
Drugi slučaj odnosi se na investitora koji u trenutku odlaska posjeduje udjele u pojedinačnom fondu čija nabavna vrijednost iznosi najmanje 500.000 eura.
Važno je da se kod ovog praga gleda nabavna vrijednost, a ne trenutna tržišna vrijednost udjela. Također, pravilo se odnosi na pojedinačni investicijski fond, a ne jednostavno na zbir svih ulaganja koje osoba ima u različitim fondovima.
Nekretnina u Njemačkoj ne znači automatski porez na odlazak
Poseban slučaj predstavljaju osobe koje nakon preseljenja u inostranstvo zadrže nekretninu u Njemačkoj i nastave je iznajmljivati.
Odlaskom iz zemlje ne nestaje nužno njemačko pravo oporezivanja prihoda koji imaju izvor u Njemačkoj. Prihodi od iznajmljivanja njemačke nekretnine tako mogu i dalje biti predmet njemačkog poreza.
Pitanje gdje se i koliko poreza plaća nakon preseljenja zavisi i od države u koju se osoba seli, kao i od primjenjivog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.
Obaveze ne prestaju samom odjavom prebivališta
Odjava prebivališta iz Njemačke ne znači automatski da su završene sve porezne obaveze.
Osoba koja odlazi mora regulisati eventualne otvorene obaveze prema poreznoj upravi, a u slučajevima u kojima postoji obaveza podnošenja porezne prijave ona ne prestaje samo zato što se osoba preselila u drugu državu.
Posebno je važno da osobe koje imaju poslovanje, kompanijske udjele ili veća ulaganja prije preseljenja provjere svoj porezni status.
Za samostalne djelatnosti i poslovnu imovinu mogu postojati i druga pravila koja dovode do oporezivanja zbog prenosa određene imovine ili prava izvan Njemačke.
Ne plaćaju svi koji odlaze „porez na odlazak“
Uprkos nazivu koji se često koristi u medijima, Wegzugsbesteuerung nije opći porez koji se naplaćuje svakome ko napusti Njemačku.
Za običnog zaposlenog radnika koji se odjavi iz Njemačke, nema značajne kompanijske udjele i nema situaciju koja potpada pod posebna pravila o investicijama ili poslovnoj imovini, sam odlazak iz zemlje ne znači automatsku obavezu plaćanja ovog poreza.
Najveći rizik postoji kod osoba koje imaju vrijedne udjele u kompanijama ili određene investicijske pozicije, jer porezna obaveza može nastati na osnovu fiktivne prodaje imovine, iako stvarna prodaja nije obavljena.
Zbog toga se osobama koje imaju značajniju imovinu ili poslovne interese u Njemačkoj preporučuje da prije preseljenja provjere konkretne porezne posljedice sa poreznim savjetnikom ili stručnjakom za njemačko međunarodno porezno pravo.
Važeći §6 AStG i §19 InvStG precizno određuju situacije u kojima se odlazak iz Njemačke može tretirati kao događaj koji pokreće oporezivanje.
