Verbalni napad predsjednika SNSD-a Milorada Dodika na novinara BHRT-a Vladimira Šuška, nakon pitanja o cijenama uglja, ponovo je otvorio pitanje položaja i zaštite novinara u Bosni i Hercegovini. BHRT je najoštrije osudio uvredljivo i ponižavajuće ophođenje, naglašavajući da je Šušak obavljao profesionalnu dužnost i postavljao legitimna pitanja o trošenju javnog novca.
Politički i ekonomski pritisci, prijetnje, tužbe i finansijska neizvjesnost otežavaju rad medija u našoj zemlji, dok institucionalna zaštita novinara ostaje nedovoljna. Posljedice osjećaju i građani, koji zbog opstrukcija i zastrašivanja medijskih radnika mogu ostati uskraćeni za informacije o korupciji, zloupotrebi moći i trošenju javnih resursa.
Na ove probleme upozoravaju Maida Bahto Kestendžić, projekt koordinatorica/diplomirana pravnica u Vijeću za štampu i online medije BiH, i Mladen Obrenović, dugogodišnji novinar i glavni urednik u Mediacentru Sarajevo. Uz snažniju zaštitu novinara, ističu značaj odgovornog izvještavanja, samoregulacije i medijske pismenosti.
Pritisci uz finansijsku neizvjesnost
Bahto Kestendžić ocjenjuje da je težak položaj medija i novinara u BiH odraz globalno nepovoljnog ambijenta za demokratske vrijednosti i slobodu izražavanja.
– Pored već ustaljenih političkih pritisaka i teške finansijske situacije, ubrzan tehnološki razvoj i promjene navika publike, doslovno na dnevnoj osnovi stvaraju nove izazove sa kojima se mediji moraju boriti, da bi sačuvali svoje mjesto u ovoj nemilosrdnoj tržišnoj utakmici, istakla je naša sagovornica.
Rezultati Indeksa medijskih sloboda Reportera bez granica ukazuju na to da je sloboda medija u BiH u slobodnom padu u posljednjih pet godina. Posljedice takvog trenda naša sagovornica povezuje i s usvajanjem restriktivnih propisa, nedostatkom ključnih zakonskih rješenja u oblasti medija te ekonomskim faktorima.
U posebno nezahvalnom položaju nalaze se novinari koji istražuju kriminal, korupciju, zloupotrebu moći i najteže zločine prema pojedincima i zajednicama. Obrenović smatra da riječ “teški” nije dovoljna da bi opisala uslove u kojima rade njegove kolege.
Pored opstrukcija sistema, političkih i ekonomskih pritisaka, kao i neizvjesnog finansiranja, teret predstavljaju i tužbe kojima pribjegavaju politički i ekonomski moćnici kada njihovo djelovanje postane predmet novinarskog istraživanja.
– Posljednje pobrojano pogotovo je prisutno u svijetu istraživačkog novinarstva gdje politički i ekonomski moćnici, čije djelovanje dođe u medijski fokus, vrlo lako potežu za tužbama protiv novinara, uglavnom SLAPP tužbama, kojima ništa drugo nije cilj osim financijskog, ali i psihološkog iscrpljivanja medijskih radnika, kaže Obrenović.
SLAPP tužbe su neosnovane, zlonamjerne tužbe koje moćni pojedinci, korporacije ili državni organi podnose protiv kritičara.
Tužbe iscrpljuju i kada novinari dobiju spor
Prijetnje, diskreditacije i verbalni napadi, bilo uživo ili na internetu, ostavljaju posljedice i otežavaju istraživanje tema od javnog interesa. Obrenović objašnjava da pojedinci, umjesto odgovora na pitanja, pokušavaju usmjeriti pažnju na novinara koji ih je postavio. Time nastoje narušiti povjerenje i u njega i u priču na kojoj radi.
Ni sudski ishod u korist novinara ili medija ne uklanja svu nastalu štetu. Postupci zahtijevaju novac i vrijeme, a pritisci stvaraju nesigurnost koja može voditi autocenzuri.
– Uz sve to, ako se u radu onemogućava i obeshrabruje novinar, i javnost ostaje uskraćena za informacije koje su joj itekako potrebne za donošenje odluka. No, bez obzira na sve probleme, još je mnogo onih koji profesionalno, predano, bez straha rade novinarski posao, naglašava Obrenović.
Bahto Kestendžić podsjeća da mediji imaju pravo kritizirati donosioce odluka i otvarati rasprave o pitanjima od javnog interesa, bez izlaganja pritiscima. U društvu koje se suočava s korupcijom i zloupotrebom javnih resursa takva uloga dodatno dobija na značaju.
– Nama nedostaje upravo ta snažna krivičnopravna zaštita medijskih profesionalaca, koja bi imala odvraćajući efekat i prevenirala napade i ugrožavanje sigurnosti novinara, umjesto bremena tužbi, prijetnji i autocenzure sa kojima se mediji moraju nositi, upozorava ona.
Smatra da, uz zakonsku zaštitu, novinarima moraju biti dostupni i vaninstitucionalni mehanizmi podrške.
Kontakt-tačke donijele pomak
Govoreći o reakcijama institucija na napade i pritiske, Obrenović ocjenjuje da su one uglavnom spore, sporadične i neefikasne, iako postoje i primjeri pravovremenog postupanja. Kao jedan od njih izdvaja reakciju nakon uvođenja psihičkog nasilja u odredbe Krivičnog zakona Federacije BiH, uključujući i činjenje tog djela putem informacijsko-komunikacijskih tehnologija.
Također, bilježi se napredak u uspostavljanju kontakt-tačaka u pravosuđu i policijskim agencijama kojima se novinari mogu obratiti.
Prema Obrenovićevim riječima, time su poboljšani komunikacija i evidentiranje pritisaka, prijetnji i napada. Ipak, praksa nije ujednačena i zavisi od kapaciteta institucija. Problem ostaju dugotrajni postupci i sankcije koje su uglavnom novčane, kao i tretiranje napada kao prekršaja umjesto krivičnih djela.
– Isto tako, ako govorimo o pritiscima, vrlo često su generatori napada, odnosno oni koji stvaraju klimu prihvatljivosti nasilja nad novinarima, upravo političari koji prozivaju, etiketiraju, targetiraju novinare i tako ohrabruju pojedince – ne samo na društvenim mrežama, nego i uživo – da vrijeđaju i napadaju medijske radnike, naglasio je Obrenović.
– U konačnici, najvažnije je da svi zajedno gradimo društvo sa nultom stopom tolerancije na bilo kakve oblike nasilja prema novinarima, a u medijskim sadržajima zahtjevamo i podržavamo prijeko potreban kritički osvrt o važnim društvenim temama, kazala je Bahto Kestendžić.
Odgovornost medija
Uz zaštitu novinara, važna je i odgovornost samih medija prema javnosti. Bahto Kestendžić naglašava da su spremnost na poštovanje samoregulacije i preuzimanje odgovornosti za vlastiti rad ključne odlike profesionalnih redakcija.
Obrenović smatra da razumijevanje značaja slobodnih medija zahtijeva kontinuiranu medijsku i informacijsku pismenost kroz cjeloživotno obrazovanje. Građanima je potrebno pomoći da prepoznaju manipulacije, dezinformacije, propagandu i rizike koje donose društvene mreže i umjetna inteligencija, ali i kvalitetno novinarstvo te novinare kojima mogu vjerovati.
– U tom smislu, važno je objasniti kako novinari ne iznose probleme jednog društva zato što su tako instruirani jer „rade za nekoga“ ili im je “samo dosadno”, nego žele ukazati kako se rješenja tih problema tiču svakog pojedinca u društvu, kaže Obrenović.
Za sigurniji i slobodniji rad istraživačkih novinara potrebnim smatra uklanjanje zakonskih i praktičnih prepreka, uključujući unapređenje Zakona o slobodi pristupa informacijama kako se odgovori novinarima ne bi unedogled odgađali. Zagovara i približavanje direktivama i praksama Evropske unije u zaštiti medijskih sloboda.
– Osim toga, važna je i edukacija policijskih službenika, tužitelja i sudaca o medijskim slobodama, pravima novinara i njihovoj sigurnosti u svakom smislu. Isto tako, nužno je stvoriti takvu praksu sankcioniranja napada na novinare koja će djelovati na potencijalne napadače da dobro razmisle prije nego što krenu prozivati, vrijeđati, verbalno i fizički napadati medijske radnike, zaključio je Mladen Obrenović.
(Oslobođenje)
