Na današnji dan prije tačno 27 godina, pružen je prvi otpor prema jedinicima Jugoslovenske narodne armije, Arkanovim „tigrovima“, Novosadskom korpusu i čelnicima SDS-a koji su naoružani krenuli u zauzimanje Zvornika. 8. aprila (srijeda) 1992. godine nekoliko naoružanih Bošnjaka na Vidakovoj njivi uhapsili su četvoricu arkanovaca, koji su bili više nego dobro naoružani. Uz njih su pronađene automatske puške, bombe, noževi te žice za davljenje.
Među civilnim stanovništvom je tada zavladala panika. Prema tvrdnjama onih koji su taj dan bili u ovom gradu na talasima Radio Zvornika tadašnja novinarka Gordana Imširović-Mandić je pozvala građane da zauzmu položaj te da brane svoj grad.
Pošto je ovaj grad bio naseljen i srpskim stanovništvom koje je naoružano od strane SDS-a počela su i prva ubistva Bošnjaka snajperima sa okolnih zgrada. Artiljerija je gađala gradsko jezgro iz Malog Zvornika (Republika Srbija), a pješadijske jedinice su pokušavale u Zvornik ući preko mosta na Drini te iz Karakaja. Cijeli dan nekoliko naoružanih Bošnjaka branilo je Zvornik od nadmoćnih zločinačkih jedinica, a što se više ulazilo u noć granatiranje je postajalo jače i jače. Vidjevši da se ne mogu sa lovačkim puškama suprotstaviti tenkovima i „tigrovima“ pod Arkanovom komandom u četvrtak 9. aprila oko 05:00 sati naoružani Bošnjaci odlaze na Kula Grad. Nakon njihovog odlaska za 19 minuta pao je Zvornik. Ulaskom u Zvornik počelo je pretresanje zgrada, izvođenje civilnog stanovništva, ubijanja i pljačke.
Kako govore oni koji su preživjeli, civilno stanovništvo se trpa u autobuse „Drina trans“ te odvozi u Srbiju. Ono malo muškaraca koji su ostali u Zvorniku, Brano Grujić predsjednik SDS-a odvodi i zatvara u tadašnju zgradu SUP-a. Srbi tog 9. aprila Zvornik preimenovaše u Srpski Zvornik, a za načelnika SUP-a postavljen je nekadašnji Zvornički sudija Milenko Mijić, dok je za komandira teritorijalne odbrane postavljen Zoran Pažin inače nastavnik iz Kalesije.
Arkanovci su i dalje nastavljali napade prema Kula Gradu gdje su se dan ranije povukli naoružani Bošnjaci, ali nakon neuspjeha odlaze te vlast i komandu preuzimaju šešeljevci i „Bijeli orlovi“. Nakon odlaska Željka Ražnjatovića-Arkana u gradu je mir trebala uspostaviti JNA, međutim to je bila samo priča za Bošnjake, jer su vojnici ovih jedinica već počeli formiranje logora u Karakaju. Civilno stanovništvo koje je ostalo u Zvorniku sa nadom da će im biti dobro, izvođeno je te ispitivano za naoružanje, dok su žene i curice silovane po ulici i stanovima.
Zvornikom je narednih dana vladao pakao, ubijeno je preko 500 Bošnjaka, a najcrnje scene snimile su i kamere CNN-a. Srpske jedinice su uspostavivši vlast u Zvorniku, krenule u zauzimanje Kula Grada gdje su bili smješteni borci koji su pružali otpor. U 18. dana koliko je trajala borba ubijeno je nekoliko četnika, ali i ranjen je određen broj Bošnjaka. U vrijeme trajanja odbrane, nekoliko dobrovoljaca odlazi u Tuzlu po pomoć za odbranu, međutim tu je ne dobijaju. U to vrijeme u Tuzli je postojala naredba da se sele svi oni koji se bave organizacijom otpora. Organizatori otpora se sele iz Tuzle u Gračanicu, Živinice i Kalesiju. Prva jedinica iz Gračanice sa nekoliko desetina vojnika stigla je na Kulu Grad. Nakon gračanlija dolazi i 79 boraca iz Živinica koji su ostali pet dana, nakon čega ih je zamijenila jedinica od oko 40 vojnika. Nakon osamnaest dana borbe, tenkovi tadašnje JNA ulaze na Kula Grad, odakle su se ranije povukli Bošnjaci. Zauzimanje Kula Grada palo je tačno na dan Uskrsa, tako da su Srbi imali razloga za duplo slavlje. Prema tadašnjim pisanjima, Srbi su u džamiji na Kula Gradu upalili sva svjetla te su ih tako držali tri dana, dok su na razglas puštali četničke pjesme. Padom Zvornika i Kule sasvim sigurno je počeo rat, ali u Podrinju, ne u BiH.
Podaci korišteni iz knjige „Zvornik od izbora do Dejtona“.
