Razgovarali smo o potencijalima dijaspore sa Kalesijcem i Predsjednikom UO Fondacije Poduzetnika u BiH Dr. Samir Vildić.
Kroz razgovor nam je istakao sljedeće:
Ono što nama dijaspora u ekonomskom smislu može najviše da koristi, jesu prije svega njihove potencijalne veze i konekcije na tržištima gdje se oni nalaze. I to opet uz obostranu korist. Za svaku firmu i brend mnogo znači dobiti priliku plasman proizvoda na Evropsko tržište. A kvalitetom naše firme zasigurno mogu opravdati svako povjerenje koje im se pruži. Mnogi pozitivni primjeri naših firmi koje izvoze za Evropu to nam potvrđuju.
Kada je dijaspora u pitanju želio bih ovom prilikom istaći nekoliko jako bitnih stvari, jer nužno je da promjenimo paradigmu i naš koncept razmišljanja kada su u pitanju odnosi između Bosne i Hercegovine i dijaspore.
Prije svega, treba istaći da je puno više stvari, potencijala i mogućnosti koje mi kao država i tržište, možemo da ponudimo našoj dijaspori od onih stvari koje nama naša dijaspora može da ponudi. Ovo govorim bez da umanjujem vrijednost onoga što nama dijaspora može i treba da doprinese, ali moramo da shvatimo da će sa zdravim i kvalitetnim razvojom odnosa između države i dijaspore najveću profit i benefit dobiti naša dijaspora. Prema tome, mi od dijaspore ne tražimo samo prenos kapitala, znanja i iskustva u Bosnu i Hercegovinu, mi u isto vrijeme pružamo njima velike mogućnosti i potencijale koje nudi naša država.
Dalje, jako bitna stvar vezana za naše ljude koji žive van Bosne i Hercegovine, jeste činjenica da to više nisu samo građani Bihaća, Velike Kladuše, Kalesije itd, nego su to shodno državi gdje žive postali Švicarci, Austrijanci, Nijemci ili Amerikanci. Ovo treba imati na umu kada razgovaramo o njima ili sa njima. Da bi im mogli nešto nuditi, mi moramo posjedovati osnovne parametre o njihovom promišljanju i mentalitetu koje su stekli živeći i radeći godinama u državama gdje se trenutno nalaze.
Masovni povratak dijaspore u Bosnu i Hercegovinu je nemoguć, slobodno mogu reći da je i bespotreban. Što se tiče same dijaspore, nama od njih treba njihovo iskustvo, njihove veze i konekcije i njihov kapital koji oni mogu umnožiti investiranjem u Bosnu i Hercegovinu. Što prije zaboravimo masovni povratak dijaspore i što prije prestanemo trošiti energiju na nekakvom njihovom povratku to ćemo prije izgraditi kvalitetnije odnose sa njima.
Isto tako, naša dijaspora najbolje zna da su u državama u kojima oni žive mnogi biznisi, odnosno mnogi sektori već popunjeni i da tamo nije nimalo lahko osnovati firmu u nekom sektoru i postati prepoznatljiv. A sa ove strane, mi dobro znamo da je u Bosni i Hercegovini uz male investicije moguće osnovati firmu i za veoma kratko vrijeme postati prepoznatljiv i nezaobilazan brend u sektoru u kojem djelujemo.
Dijaspora se broji kao najveći investitor u BiH i istina je da je Bosanskohercegovačka dijaspora u posljednjih 15-ak godina u Bosni i Hercegovini potrošila, ali ne i investirala preko 35 milijardi KM. Moramo da nađemo načina da ovu trošnju novca, preoblikujemo u investicije. Mogućnosti za značajniji doprinos razvoju BiH leže u direktnim stranim ulaganjima, razvoju biznisa i poduzetništva, te transferu novih znanja i tehnologija.
I ono najvažnije, ukoliko naša dijaspora želi da nešto doprinose našem društvu i državi, odnosno da sam sebe ispravim, ukoliko želi da iskoristi potencijale i mogućnosti koje pruža naša država onda se mora vraćati dok je mlada, sposobna, aktivna i amiciozna a ne kada dođe u penziju.
