Ono što službenici zovu “teškom hidrološkom situacijom”, a narod sušom, razlog je ponovnog nestanka jedne od najvećih akumulacija u zemlji – Jablaničkog jezera. Prizori koje naš reporter snimio između Čelebića i Lisičića, više podsjećaju na pustinjski pejsaž, nego mjesto koje je još prošloga ljeta bilo puno splavova, čamaca i kupača.
Jablaničko jezero znalo je presušiti i ranije, 2012. ili 2017.godine. Posebno je teško bilo prije osam godina kada je desetkovan riblji fond koji se od tog šoka nije još ni oporavio.
Kako se regulira razina jezera?
Hidroelektrana Jablanica izgrađena je kao hidroenergetski objekt, ali ima i funkciju zaštitnog vodnog objekta u smislu zaštite od velikih voda. Njom upravlja javno poduzeće Elektroprivreda Bosne i Hercegovine.
Vodnom dozvolom propisana su maksimalna dozvoljena granična stanja u akumulaciji hidroelektrane Jablanica.
Prema projektu Srednje Neretve, režim rada hidroelektrana na Neretvi definira minimalno ispuštanje vode kako bi se nizvodno od hidroelektrane Mostar osigurao minimalni protok od 50 prostornih metara u sekundi. HE Jablanica, u osiguranju minimalnog protoka sudjeluje s 40 prostornih metara u sekundi.
Minimalna granična stanja razine akumulacije nisu definirana projektom.
Što je “suša” ogolila?
Presušivanje jezera otkrilo je i razmjere uništenja jedne od najplodnijih dolina u našoj zemlji. Izgradnjom Hidroelektrane Jablanica potopljena je plodna dolina Neretve između Konjica i Jablanice, do tada poznata po razvijenoj poljoprivredi. U potopljenom Ostrošcu nalazila se željeznička postaja za utovar vina, jer ovaj je kraj bio jedno od rijetkih vinorodnih područja. Umjetna akumulacija ne samo kako je potopila najplodnije zemljište nego je i vlagom, koju je donijela, uništila i posljednji trs vinove loze. Kada presuši, na dnu jezera mogu se naći ostaci nekadašnjeg života i naselja.
(Bljesak.info)
