Pored moje zgrade u Tuzli, koja je nadomak Doma za nezbrinutu djecu, danas je prošla dugačka kolona od više hiljada građana koji protestvuju protiv zločina seksualnog iskorištavanja maloljetnih štićenica te ustanove.
Sačekao sam da napravim snimak sa mog prozora, pa se pridružio protestu koji je završio pred MUP-om TK-a, institucijom čiji čelnici (svaka čast većini ostalih časnih neuticajnih uposlenika) su već godinama na prvom braniku nezakonitosti, kriminala, nasilja, zločina i zločinaca svih mogućih i nemogućih vrsta.
Svega onoga zbog čega Tuzlanski kanton predugo predstavlja nedostižnog lidera crnih hronika, a pri čemu su najčešće policijski službenici ili neposredni izvršioci, ili pasivni podstrekači i ohrabrivači stravičnih zločinačkih radnji.
Sjetite se grozomornog stradanja moje komšinice Amre Kahrimanović iz Tuzle, Nizame iz Gradačca., Inele i njenog sinčića Tarika iz Kalesije i desetinu ostalih. Na svim tim stradanjima je ili direktni ili indirektni potpis i pečat (činjenja ili nečinjenja) MUP-a TK-a.
Da i ne pominjemo detaljnije dobro poznati dvogodišnji udruženi zločinački poduhvat MUP-a i Tužilaštva TK-a kroz nemiješanje u svoj posao, odnosno tolerisanje sistemskog ubijanja onkoloških pacijenata na UKC-u Tuzla, a u korist mutljavina sa nabavkom akceleratora od strane pljačkaške rukovodne klike te ustanove i vladajuće stranke iza nje.
I malo im bilo, pa evo nastavljaju da “ubijaju” i nezbrinutu djecu iz Doma u mom komšiluku.
A sad, oprostite mi ličnu emociju i kratak povratak u prošlost:
Tuzlanski kanton je prvi kanton koji je osnovan na osnovu Vašingtonskog sporazuma po kojem je formirana Federacija BiH. I prvo se zvao Tuzlansko –podrinjaski kanton. A onda je naprasno otfikaren atribut “podrinjski” zbog grčevitog pokušaja skrivanja grijeha bošnjačkog vrha za sopstvene krvave kalkulacije oko otpisivanja Podrinja i Srebrenice. Trebalo je to “podrinjski” zatrti i zaboraviti. Taj teret grijeha je moj ratni medijski tim promptno razotkrio kroz sada aktuelne premijere dokumentarnog filma “Kapetan Hajro – heroj otpisanih teritorija”.
I mogu reći da od samog osnivanja ovog prvog bh. kantona nijedna rukovodna garnitura nije bila baš bajna (o tome sam napisao stotine tekstova), ali i da je ova sadašnja najgroznija, ono baš zločinačka.
Jer, nije li, na primjer, opak zločin to da nakon pomenute beskrajne serije ubistava i svih drugih zlodjela, sa direktnom ili indirektnom umiješanošću pripadnika policije, ključni čovjek te institucije uporno ostaje sadašnji direktor Uprave policije Dževad Korman. I koji, umjesto prijeko potrebnog uklanjanja, biva višestruko nagrađivan.
Zbog toga nije čudo što je revolt današnjih građanskih protesta u Tuzli personalno bio prevashodno usmjeren prema njemu. Pravi sud će mjeriti krivicu direktnih učesnika u monstruoznom iživljavanju na dječijim tijelima. No, “sud naroda” je danas na protestima “donio presudu” zbog koje sutra u svoju fotelju ne bi smio sjesti ozloglašeni Dževad Korman.
Još je “sud naroda” svoj revolt, mada ne toliko bučno, usmjerio i prema prvim čelnicima TK-a: Prvi je premijer Irfan Halilagić koji je kao savjetnik komunalnog preduzeća iz Lukavca došao do dvostrukog mandata na čelu najmnogoljudnijeg kantona.
A drugi je Žarko Vujović, predsjednik Skupštine TK – vodeća politička “prostitutka”, iza koga je članstvo u pola tuceta političkih stranaka, samo da bi dembelisao u vlasti i pratećoj slasti.
Za mene su lično oni “prvoptuženi”, i takođe ne bi sutra smjeli sjesti u svoje krvave fotelje, jer su formalno najodgovorniji za svekoliku tragdediju koju proživljavaju građani Tuzlanskog kantona, a čiji je zadnji čin “sodoma i gomora” nad djevojčicama iz tuzlanskog Doma.
Ni najmanje se Halilagiću i Vujoviću kao olakšavajuća okolnost ne može uzeti to što su samo puke marionete stvarnih vlasnika Tuzlanskog kantona. Jedan je Hodža iz Živinica a drugi poslanik Mandža, koji je “opunomoćenik” antiheroja Srebrenice, Nasera Orića, a obojica istureni šalteri doskorašnje bosanske monarhinje Sebije Seke Izetbegović.
Ona u brojnom glasačkom tijelu TK-a i njegovoj kupovini preko pomenutih “pobočnika” vidi ključnu priliku za obnovu monarhije i povratak na prijestol.
Dragi građani Tuzlanskog kantona, oni građani čije glasove iz izbora u izbore kupuju Hodže, Mandže i ostale Kandže – hoćete li nastaviti da time i sami budete saučesnici svih ovih i narednih zločina?
Piše: Hasan Hadžić
